Photo credits: Pixabay/PublicDomainPictures
O tebi želim da znam
onoliko koliko želiš
kad i kako želiš

Ko si u tišini
i gromoglasnom smehu

Ko si van ogledala
u kojima drugi traže sebe
pa onda ostanu ili odu

Van etiketa i foldera
van kutija i stiropora
kofera i pasoša

Koliko god malo ili mnogo bilo
o tebi želim da znam
samo onoliko koliko želiš
kad i kako želiš

Makar stalo u dve reči
il sabrana dela
nevažno

Verovaću svakoj reči
ali mora biti tvoja
jer samo ta se računa

Sve drugo je prašina
koju obrišeš vlažnom krpom
pa se skupi
postane nevažna formacija
tuđih projekcija i
izneverenih očekivanja

O tebi želim da znam
onoliko koliko želiš
kad i kako želiš

Jer, sve drugo je prašina,
prašina ispod nas 
You Might Also Like

No Comments

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Infinitiv

Reconnaissance