Ne dodirivati zemlju 
Osim vlažnu posle kiše 
Otresti osmehom sve nametnuto, a tuđe
I svoje bedeme zaboraviti pod aprilskim nebom 

Ispod kapaka do jutra držati fototapet 
Skriven i čuvan dugo, dugo
Prigrliti čudo 
Kao najprirodniju stvar

Udisati ponovo etar 
Svemogućeg 
Onoga što su ti rekli da ne postoji 
I da je zalud svaka potraga, godinama 

Izgubiti se među krovovima 
I naći sebe, istu 
Na vrhovima prstiju